manmachine hangtime

arrow_back Hangtime Artists

MANMACHINE – synthpop nostalgija iz distopijske budućnosti

arrow_downward Saznaj više

Tko je ManMachine

ManMachine je zagrebački synthpop projekt iza kojeg stoji glazbenik Goran Uroić i njegov vjerni sintesajzer Roland XP50. Njegova glazba spaja plesne ritmove osamdesetih, zarazne melodije i hladnu elektroniku koja priziva atmosferu distopijskih filmskih soundtrackova.

U središtu ManMachineova zvuka nalazi se spoj nostalgije i futurizma. Melodije koje lako ostaju u glavi susreću se s mračnijim sintesajzerskim teksturama, stvarajući glazbu koja istodobno poziva na ples i budi osjećaj blage nelagode.

ManMachine se oslanja na nasljeđe synthpopa i elektroničke glazbe osamdesetih, ali njegov pristup nije tek jednostavno oživljavanje prošlosti. Uroić gradi vlastiti zvučni svijet u kojem se plesna energija isprepliće s melankolijom i retrofuturističkom estetikom.

Goran Uroić i Roland XP50

„ManMachine su Goran Uroich i Roland XP50. Stop.“

Tako glasi najkraća i možda najpreciznija biografija ovog zagrebačkog projekta.

Goran Uroić i njegov Roland XP50 čine kreativnu jezgru ManMachinea. Iz jednog instrumenta nastaje čitav glazbeni svijet ispunjen sintesajzerskim melodijama, ritmičkim sekvencama i elektroničkim atmosferama.

Uroićev pristup temelji se na jednostavnoj, ali učinkovitoj kombinaciji pamtljivih melodija i hladnijih elektroničkih aranžmana. Upravo taj kontrast daje ManMachineu prepoznatljiv karakter.

„Now I’m Immortal“ – početak diskografske priče

Debitantski album „Now I’m Immortal“ objavljen je 2011. godine i predstavlja početak diskografske priče ManMachinea.

Već sam naslov albuma dobro se uklapa u estetiku projekta, u kojoj se susreću tehnologija, futurizam, ljudske emocije i svojevrsna fascinacija mračnijom stranom suvremenog svijeta.

Glazbeno, ManMachine se kreće između synthpop melodioznosti, plesne elektronike i atmosfera koje podsjećaju na filmsku glazbu znanstvenofantastičnih ostvarenja.

„Almost Better Than Silence“ i daljnji razvoj

Nakon prvijenca uslijedilo je izdanje „Almost Better Than Silence“, kojim je ManMachine nastavio razvijati svoj prepoznatljivi elektronički izraz.

U središtu ostaju sintesajzerske melodije, ritmovi nadahnuti osamdesetima i spoj plesne energije s melankoličnim ugođajem.

ManMachine pritom pokazuje kako synthpop može biti istodobno pristupačan i pomalo uznemirujući, bez potrebe za složenim aranžmanima ili velikom instrumentalnom postavom.

„I Hate Human Race“, „Two Songs About Death“ i „What If There’s Nothing There?“

Među kasnijim izdanjima projekta nalaze se „I Hate Human Race“, „Two Songs About Death“ i „What If There’s Nothing There?“.

Već sami naslovi otkrivaju važan dio ManMachineova identiteta. Iza plesnih ritmova i lako pamtljivih melodija kriju se mračniji motivi, egzistencijalna pitanja i distopijska atmosfera.

Upravo je taj kontrast jedna od najzanimljivijih karakteristika projekta. Glazba može zvučati vedro i plesno, dok njezin ugođaj i tematika istodobno sugeriraju nešto znatno hladnije i tjeskobnije.

ManMachine tako gradi vlastitu verziju synthpopa u kojoj nostalgija za osamdesetima nije odvojena od suvremenih osjećaja nesigurnosti i otuđenja.

Synthpop, darkwave i zvuk osamdesetih

Zvuk ManMachinea najlakše je smjestiti na sjecište synthpopa, darkwavea i elektroničke glazbe.

Plesni ritmovi, izražene sintesajzerske melodije i retrofuturistička produkcija prizivaju zlatno razdoblje elektroničkog popa, dok hladniji zvučni slojevi donose mračniju atmosferu.

Posebno mjesto zauzimaju melodije koje Uroić izvlači iz svojeg Rolanda. One su često jednostavne i zarazne, ali okružene zvukovima koji stvaraju osjećaj napetosti i neizvjesnosti.

Rezultat je glazba koja bi se jednako dobro uklopila na plesni podij alternativnog kluba i u soundtrack nekog zamišljenog distopijskog filma.

ManMachine uživo

Koncerti ManMachinea prilika su da se njegova elektronička glazba doživi u neposrednijem, klupskom okruženju.

Plesni ritmovi, sintesajzerske melodije i mračnija atmosfera stvaraju spoj koji posebno dolazi do izražaja pred publikom sklonom synthpopu, darkwaveu i alternativnoj elektronici.

Bez velike instrumentalne postave, ManMachine se oslanja na ono što čini samu srž projekta – Gorana Uroića, Roland XP50 i prepoznatljiv zvuk koji povezuje nostalgiju osamdesetih s distopijskom budućnošću.

Info

🎤 Izvođač: ManMachine

📍 Zagreb, Hrvatska

🎵 Žanr: synthpop • darkwave • elektronika • retro synth

💿 Diskografija: Now I’m Immortal (2011.) • Almost Better Than Silence • I Hate Human Race • Two Songs About Death • What If There’s Nothing There?

🎹 Autor i izvođač: Goran Uroić

🎛️ Instrument: Roland XP50

⭐ Poznat po: spoju plesnih ritmova osamdesetih, zaraznih sintesajzerskih melodija, hladne elektronike i distopijske atmosfere

Predstojeća događanja


ARAB STRAP – škotski majstori melankolije premijerno u Hrvatskoj uz MANMACHINE

Vintage Industrial Bar | Zagreb | 24.11.2026. 20:00

Jedan od najposebnijih bendova britanske alternativne scene donosi večer melankolije, humora i sirovih emocija, uz synthpop zagrijavanje ManMachinea.

arrow_forward Kupi ulaznice